Bauštelska četvrt: Trnsko je prvi cjelovito realizirani urbanistički plan u Novom Zagrebu

Trnsko je najstariji novozagrebački kvart iz kojega je krenulo širenje južnog dijela Zagreba. Iako to nije prečesto isticano, kao prvi cjelovito realizirani urbanistički plan južno od Save, Trnsko je točka iz koje je krenulo širenje novozagrebačkih naselja. Ulicom Trnsko, jedinom u ovom kvartu, a koja se grana sa sjevera prema jugu, u novom nastavku Bauštelske četvrti prošetali smo u pratnji arhitekta Janka Kralja, vlasnika Studija Atak. 

'Ima dobru proporciju'

Obilazak kreće s krajnje južne točke kvarta, odakle se pruža otvoren pogled prema Sljemenu. Otvorenost i prozračnost nešto je što nas prati kroz cijelu šetnju, što nije ni toliko čudno s obzirom na to da je Trnsko nastalo u cijelosti planski. Drugim riječima, prvo se planiralo, a tek onda je krenula izgradnja.

- Ima dobru proporciju. Mislim da mi paše visina zgrada naspram razmaka. Jako lijepe stvari mogu nastati kad se samo malo potrudi. Kad se društvo potrudi. Ovo je rezultat drugačijeg društva, govori nam vodič, arhitekt Janko Kralj dok brzo nakon prvih zgrada koje smo vidjeli krenuvši s juga, nailazimo na ogromno dječje izralište za nogomet i košarku. 

U stvari, radi se o nekoliko igrališta za različite sportove na jednoj većoj betoniranoj površini, položenoj tako da je barem veći dio dana osunčana, iako ju okružuju zgrade i vegetacija. A zelenilo je pravi simbol kvarta, jer ga ima između zgrada, uz cestu, izgrališta, dječje parkove i školu - da, ovo naselje ima to sve. 

Veliko igralište za razne sportove | foto: Bauštela.hr

Grana se jedna ulica - Trnsko | foto: Bauštela.hr

Slobodno za gradnju, ali prije svega - za planiranje

Ideja se rađa polovicom 20. stoljeća kada Zagreb, kada gradska vlast shvaća da ne može Trnje pretvoriti u urbani i uređen kvart, prelazi Savu gdje su hektari i hektari neizgrađene zemlje. U to doba, ondje su bile livade i pašnjaci, o čemu nam je u razgovoru iz sjećanja govorio i Vinko Uhlik, idejni tvorac Središća i Zapruđa. 

Trnsko nastaje prije. Novom teritorijalno-administrativnom podjelom Republike Hrvatske iz 1950. dijelovi prekosavskih 'područja bivših Mjesnih narodnih odbora Gaj i Remetinec' dodijeljeni su Gradu Zagrebu. Unutar granica Zagreba novozagrebački se prostor prvi put definira i objedinjuje 1955. kao dio Općine Remetinec. Dok 1957. ovaj prostor ulazi u sustav užega gradskog područja. Zbog slobodnih parcela, planirati i graditi se moglo komotno i brzo.

- Ovo ovdje je rezultat stranih škola, odnosno toga da su se u svijetu počeli raditi takvi veliki urbanizmi, odnosno takvi veliki kvartovi, odnosno gradovi u gradovima, jer je dioboom nakon 2. svjetskog rata, počeo je cvasti grad i trebalo je te ljude negdje smjestiti. Kako ljudi reagiraju na tako nešto – pitaju struku. To se dogodilo i ovdje, u obilasku priča Kralj. 

Puno 'praktičnih' detalja

Krećemo i prema središnjem dijelu naselja, gdje se nakon stambenih, na okupu, javljaju i drutšveni sadržaji. U samom centru kvarta je centar s trgovinama, pekarnicom i kafićima, a nedaleko su škola i vrtić. Vrlo je zanimljivo da su arhitekti u tom dijelu pomno promišljali o tome da po izlasku iz trgovine dođete na 'natkriveno', a nakriveni dio vodi vas dalje prema zgradama, domu zdravlja i ljekarni. Zbog takvih detalja, javlja se snažan dojam da je život u Trnskom vrlo ugodan. 

- U blizini su sportska dvorana, a zdravstvena ustanova i ljekarna. Zatim i trgovine u kojima se mogu kupiti namirnice. Ipak najbitnije je da je svemu blizu tramvajska stanica, govori Dragan koji je u naselju tek godinu dana, a itekako mu odgovaraju svi sadržaji na jednom mjestu. 

- Po meni je Trnsko najljepši kvart. Tu sam 18 godina i ne bih mijenjao. Super je za djecu, ima puno parkova, a tu imate i kafić u koji možete sjesti dok se dijete igra. Dijete će ovdje i u školu, komentira Tibor. 

Trgovine i sadržaji u središtu svega | foto: Bauštela.hr

Tri tipa višestambenih zgrada

Oko ovog središnjeg dijela u kojemu je žiža su stambene zgrade koje su kao i sve ostalo osmišljene i izgrađene vrlo smisleno, a više-manje su podjednako blizu središtu Trnskog. Graditi se krenulo u sjevernom dijelu, gdje su građeni objekti tipa Bartolić, nakon čega se gradilo u južnom dijelu, dok je centar građen na kraju. Inače, naselje ima tri tipa zgrada.

Stambeni objekti izgrađeni su većinom od 1959. do 1965., te 1966., kada se grade neboderi Slavka Jelineka. U južnom dijelu, još je nešto objekata tipa Tučkorić - u manjoj varijaciji te i zgrade Tipa Bartolić, rađene i u drugim dijelovima grada.

Iznimno brza gradnja

Montažnim i polumontažnim sustavima gradnja je ubrzana, a tlocrti su logični. U tipu Bartolić prepoznatljiva je središnja stubišna jedinica s tri dvosobna stana od 55 četvorna metra, te krajnja stubišna jedinica s jednim jednosobnim i dva trosobna stana.

- Kad se krene s velikim zahvatima to rezultira tehnikom montažne gradnje. To se dogodi samo od sebe ako krenemo od dobre premise. Samo pomisliti da je neka operativa to bila u stanju napraviti je fenomenalno, jer ta tehnologija govori o želji da se stan napravi povoljnije. Imamo prostor i damo operativi zadatak - tko će biti jeftiniji, naš vodič komentira ovu važnu tehniku gradnje. 

Tipske su zgrade, ali i tlocrti

Tip Korbar Volta čine stubišne jedinice s tri dvosobna stana, a 12-katni stambeni toranj po katu ima po tri dvosobna i jedan trosoban stan. Stanovi imaju djelomice uvučene balkone ispred blagovaonice, a podrum i djelomnično izgrađen 13. kat sadrže zajedničke i pogonske prostorije, čitamo u knjizi Trnsko objavljenoj na 50. obljetnicu naselja.

Iako nam se i tlocrti čine logičnima, a posebno oduševljava Jelinekov zarotirani neboder u kojemu sigurno ima i nešto više danjeg svjetla, nisu svi stanari oduševljeni. Dragan kojeg srećemo u šetnji nije pretjerano zadovoljan rasporedom. 

- Ne može se uklapati u novu gradnju i smatram da što se tiče rasporeda, s njim baš nisam oduševljen. Naravno, smeta mi uska kuhinja, a veliki dnevni boravak. A, što je najgore - posebno je dnevni boravak - posebno kuhinja. Tako da, kuhinjski stol ne može ni u kom slučaju stati da bi čovjek mogao jesti, priča o svom problemu, no, naravno, ovo je već sitnica koja je stvar ukusa. To da je život u Trnskom ugodan, očito, nitko ne može negirati. 

Arhitekt Janko Kralj | foto: Bauštela.hr

Šetnju završavamo kod škole

Na kraju šetnje zaustavljamo se kod škole. Škola je, kao i drugi dijelovi naselja - vrlo pomno osmišljena. Karakteriziraju ju veliki prozori koji puštaju puno svjetla, a učione su joj, tradicionalno, s pogledom prema jugu. 

- Ovo je organizam dizajniran da bi izvukao najbolji output iz djece. I razmišljalo se o svemu. Današnje škole radi tehnologije u građevini mogu biti razvedene, da tako kažem, mogu biti dinamičnijih formi, ali uvijek pratimo taj jug. Moramo imati osunčanje. Danas se mehanički upuhuje zrak u učionice da bi klinci imali više kisika, jer se skužilo da im pada koncentacija. I to kako se uči ide od arhitekture - nije slučajno, zaključuje Kralj.

Zgrade su montažna i polumontažna gradnja | foto: Bauštela.hr