Planira se velika poljoprivredna investicija: Pet silosa za 250.000 tona pšenice, vlasnici bi bili ratari

Hrvatska poljoprivreda mogla bi u idućim godinama dobiti pet velikih novih silosa, ukupnog kapaciteta čak 250.000 tona pšenice. Riječ je o prijedlogu Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), koja je predstavila radnu verziju dokumenta 'Poljoprivreda 2050: Vizija hrvatske poljoprivrede - pšenica kao prvi veliki primjer'.

Ideja je da se u svakoj od pet slavonskih županija izgradi po jedan proizvođački centar sa silosom kapaciteta 50.000 tona. No ovdje nije riječ samo o još jednom velikom infrastrukturnom ulaganju. Ključ cijelog modela je u tome da bi vlasnici silosa bili sami poljoprivrednici, okupljeni u proizvođačke organizacije, čime bi dobili znatno veću kontrolu nad skladištenjem i prodajom vlastite robe.

Pet županija, pet velikih silosa

Predloženi centri bili bi smješteni u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Upravo se na tom području proizvodi najveći dio hrvatske pšenice i drugih ratarskih kultura.

Svaki silos imao bi kapacitet od oko 50.000 tona, odnosno svih pet zajedno 250.000 tona. Proizvođačka organizacija koja bi sudjelovala u projektu morala bi dokazati da njezini članovi iz vlastite proizvodnje mogu osigurati barem polovicu kapaciteta silosa.

U praksi to znači oko 25.000 tona pšenice, odnosno proizvodnju na približno 4.000 hektara, računajući prosječan prinos od 6,25 tona po hektaru. HPK pritom ostavlja otvorenom mogućnost da se slični centri grade i izvan pet slavonskih županija ako za to postoji dovoljno proizvodnje.

Slavonija će dobiti velike silose | Foto: Canva

Jedan bi mogao koštati do osam milijuna eura

Procjenjuje se da bi izgradnja jednog silosa kapaciteta 50.000 tona stajala između šest i osam milijuna eura. U slučaju realizacije svih pet lokacija riječ je, dakle, o potencijalnom ulaganju vrijednom između 30 i 40 milijuna eura.

Predloženi model financiranja predviđa da bi se 65 posto investicije pokrilo kroz odgovarajuće mjere ruralnog razvoja. Dodatnih 15 posto trebalo bi doći kroz financijski model uz podršku HBOR-a, dok bi preostalih 20 posto osigurale same proizvođačke organizacije. Iz HPK-a, međutim, naglašavaju da je riječ tek o radnom modelu koji prije realizacije treba uskladiti s europskim i nacionalnim pravilima o potporama.

Jedan od najvećih problema domaćih ratara trenutačno je činjenica da su mnogi prisiljeni prodati pšenicu neposredno nakon žetve, kada je ponuda najveća, a pregovaračka pozicija proizvođača najslabija. Vlastiti silosi to bi trebali promijeniti.

Poljoprivrednici bi mogli skladištiti pšenicu i čekati povoljniji trenutak za prodaju, umjesto da robu plasiraju odmah zbog nedostatka prostora ili potrebe za novcem. Istodobno bi velika proizvođačka organizacija zajednički nabavljala sjeme, gnojivo, sredstva za zaštitu bilja, gorivo i drugi repromaterijal za nekoliko tisuća hektara. Veće narudžbe trebale bi omogućiti niže cijene i bolje uvjete nabave.

Slavonija će dobiti velike silose | Foto: Canva

Silosima bi upravljao profesionalni tim

Ideja nije da poljoprivrednici sami svakodnevno upravljaju velikim logističkim sustavom. Silos bi bio u njihovom vlasništvu, ali bi poslovanje vodio profesionalni menadžment zadužen za nabavu, skladištenje, logistiku, financiranje, prodaju i potencijalni izvoz.

Razmatra se i mogućnost da država zakupi do 20 posto kapaciteta pojedinih silosa za robne rezerve, kao i model prema kojem bi proizvođači mogli koristiti uskladištenu pšenicu kao osnovu za financiranje.

HPK pritom naglašava da još nije riječ o gotovim investicijskim projektima. Za svaki bi centar tek trebalo definirati konkretnu lokaciju, proizvodnu bazu, logistiku, konačan kapacitet, vrijednost ulaganja i održivost poslovnog modela. Cilj je zasad otvoriti raspravu o tome može li udruživanje proizvođača domaćem ratarstvu donijeti potpuno drukčiju tržišnu poziciju.