Bauštelska reportaža: Ušli smo na gradilište Avenue V, jedna ploča gradila se čak 17 metara iznad tla

Vukovarska ulica u Zagrebu posljednjih se godina potpuno mijenja. Jedan od najvažnijih i najdužih gradskih prometnih pravaca dobiva nove zgrade, a na nekoliko velikih lokacija traju ozbiljni građevinski zahvati. Dok se nekoliko kilometara istočnije uz križanje s Radničkom gradi veliki poslovni kompleks, na križanju Vukovarske i Strojarske kraju se privodi jedan od najzanimljivijih novih stambeno-poslovnih projekata u gradu.

Riječ je o Avenue V, više od 100 metara dugoj zgradi i s osam katova koja se danas vrlo lako primijeti dok prolazite Vukovarskom. Ime nije slučajno. Arhitekt Krešimir Petric, vlasnik studija 53C i autor projekta, ranije nam je objasnio kako ono povezuje zagrebačku Aveniju grada Vukovara s njujorškom Petom avenijom. Petric je zgradu od početka zamišljao kao prepoznatljivu novu lamelu koja se nastavlja na modernističko nasljeđe ove zagrebačke ulice.

Iza investicije vrijedne oko 35 milijuna eura stoji ViD Park, a riječ je o objektu mješovite, stambeno-poslovne namjene. U njegovu stambenom dijelu, koji zauzima oko 6.500 četvornih metara, nalazit će se 74 stana, dok investitor završetak gradnje predviđa do kraja ove godine.

No ono što se izvana čini kao relativno čista, staklena forma skriva poprilično zahtjevnu građevinsku priču. Zato smo Avenue V obišli iznutra. Kroz gradilište nas je proveo Filip Kožić iz tvrtke Outline, nadzorni inženjer za građevinsko-obrtničke radove, konstrukciju, zaštitu građevne jame, vodovod i kanalizaciju te okoliš.

Puno više od klasičnog stambenjaka

Kožić odmah na početku kaže kako Avenue V nije toliko poseban zbog same veličine koliko zbog inženjerskih zahvata koje je tijekom gradnje trebalo izvesti.

- Ovaj projekt ne bih rekao da je kompleksan zbog svoje veličine. Prvenstveno je kompleksan s inženjerskog stajališta jer smo na ovom objektu radili jako puno složenih i zahtjevnih zahvata koji nisu uobičajeni na klasičnim stambenim zgradama u Zagrebu, kaže Kožić.

Glavni armiranobetonski radovi danas su završeni. Napravljena je hidroizolacija krova, instalacije su uglavnom izvedene, a stanovi su u visokom stupnju dovršenosti. Preostaju parketi, završni soboslikarski radovi, uređenje okoliša i niz funkcionalnih ispitivanja prije tehničkog pregleda.

- Trenutačno se izvodi uređenje okoliša. Pripremamo izolaciju partera, nakon čega slijedi asfaltiranje. Do konca godine trebali bismo cijelu zgradu, pod navodnicima, utegnuti. Bit će završene sve vrste fasada, završit ćemo i prostore u otvorima, postaviti keramiku, a zatim slijede pripreme za tehnički pregled i primopredaju stanova budućim korisnicima, objašnjava.

Čak je i obična fasadna skela ovdje zahtijevala neuobičajeno rješenje. Na južnoj strani nije se mogla klasično osloniti na tlo jer su u neposrednoj blizini trajali gradski radovi na biciklističkoj stazi.

- Tijekom gradnje smo na južnoj strani objekta postavili skelu tako da smo s prvog kata izbacili konzolne čelične profile. Oni su nam poslužili kao oslonac pa smo od prvog do osmog kata konzolno montirali fasadnu skelu. Tako nismo bili u koliziji s radovima koje je Grad Zagreb izvodio na biciklističkoj stazi, govori Kožić.

Za konstrukciju je, naravno, izrađen poseban statički proračun.

- Mi smo je zvali 'lebdeća skela'. Stajala je gotovo mjesec dana i prošla je sve testove, uključujući atmosferilije, dodaje.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Sve je počelo desetak metara ispod Vukovarske

Prije stakla, stanova i velikih otvora koji danas dominiraju zgradom, priča o Avenue V počela je duboko ispod razine Vukovarske. Objekt ima dvije podzemne etaže, a upravo je izvedbu građevne jame Kožić izdvojio kao jedan od najvećih izazova cijelog projekta.

Problem nije bila samo dubina. Jama se izvodila u jednom od najmanje zahvalnih dijelova godine.

- Specifične su bile dvije stvari. Prvo, građevnu jamu izvodili smo u najgorem razdoblju za takve radove, tijekom jeseni, kada su razine podzemne vode visoke. Drugo, neposredno uz građevnu jamu nalazi se biciklistička staza kojom svakodnevno prolazi jako puno ljudi, govori.

Na najdubljem dijelu iskopa prolaznici su se tako nalazili samo nekoliko metara horizontalno od gradilišta iza čije se zaštite radilo gotovo deset metara niže.

- Uz sam rub jame dno iskopa bilo je na relativnoj koti od približno minus deset metara. Postavili smo zaštitne ograde i sve radove na podzemnim etažama izveli bez neželjenih događaja, kaže Kožić.

Zaštita jame izvodila se fazno. Najprije su pobijeni čelični profili dužine oko 12 metara, a potom se sukcesivno krenulo s iskopom i jet groutingom, tehnologijom kojom se tlo poboljšava injektiranjem cementne smjese.

- Jet grouting nam je prvenstveno poslužio za osiguravanje vodonepropusnosti jame. Izvodila su se i štapna sidra, a nakon što su ona zadovoljila traženu nosivost sukcesivno smo nastavili iskop do projektirane kote, objašnjava.

Zanimljiv detalj bio je i način na koji je iskorišten materijal iz iskopa. Na dubini od sedam do osam metara pojavljuje se karakteristični zagrebački šljunak, koji nije jednostavno odvezen s gradilišta.

- Taj materijal ponovno smo iskoristili za zatrpavanje oko građevne jame nakon izvedbe armiranobetonskih zidova i izolacije. Tako smo veliku količinu materijala uspjeli ponovno upotrijebiti, dodaje Kožić.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Ploča na 17 metara i 55 tona čelika ispod nje

Kad je zgrada izašla iz zemlje, stigao je drugi veliki konstruktivni izazov. Između dijelova objekta projektirana su dva golema otvora, svojevrsni rezovi kroz zgradu koji će u konačnici postati prostori za druženje stanara.

Da bi iznad jednog takvog prostora uopće bilo moguće izvesti armiranobetonsku stropnu ploču, oplatu je trebalo postaviti na gotovo 17 metara visine.

- Izvođenje stropne ploče na 17 metara nije nešto što se često radi u Zagrebu. Ovdje smo montirali nosivu konstrukciju tešku oko 55 tona. Sastojala se od 44 nosiva tornja dimenzija metar puta metar, sastavljenih od horizontala, vertikala i dijagonala koje su međusobno ukrućene, opisuje Kožić.

Takvu masu nije bilo moguće jednostavno postaviti na već izvedene stropove donjih etaža.

- Zbog same težine čelične konstrukcije morali smo je podupirati sve do temeljne ploče. Prethodno betonirane stropne ploče nisu mogle preuzeti tako veliko opterećenje, kaže.

A 55 tona bilo je tek pola priče. Identičan postupak morao se ponoviti i na drugom otvoru.

- Imamo jedan otvor između tornjeva A i B, a drugi između B i C. Postupak smo zato ponovili dva puta. U jednom trenutku paralelno smo imali gotovo 110 tona takve konstrukcije, ističe Kožić.

Ni montaža nije bila jednostavno podizanje velikog gotovog elementa dizalicom. Konstrukcija je na gradilište stigla rastavljena u nekoliko kamiona, a potom se slagala element po element.

- Montaža jedne konstrukcije trajala je približno dva tjedna i na njoj je bilo angažirano deset radnika. Svaka horizontala, vertikala i ostali elementi slagali su se pojedinačno, pojašnjava nam.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Sedam fasadnih sustava

Konstrukcija je inženjerski možda najimpresivniji dio Avenue V-a, no prolaznici će zgradu ipak prvenstveno pamtiti po pročelju. Arhitekt Krešimir Petric zamislio je reflektirajuću vanjsku ovojnicu koja će preuzimati slike grada oko sebe, dok su dva velika otvora zamišljena kao njezina potpuna suprotnost - topliji, taktilniji prostori ispunjeni zelenilom.

Pretvoriti takvu arhitektonsku zamisao u izvedivu zgradu značilo je spojiti čak sedam različitih fasadnih sustava.

- Jedna od najvećih kompleksnosti ovog projekta svakako je velik broj različitih fasada. Imamo tri tipa staklene fasade: polustrukturalnu, strukturalnu i kontinuiranu. Uz njih imamo četiri različite vrste ventiliranih fasada, od kojih je jedna ovješena fasada od betonskih panela, objašnjava Kožić.

Na drugim dijelovima objekta koriste se cementne Swisspearl ploče, aluminijske kompozitne ploče Alucobond, Aquapanel ploče sa završnom žbukom, ali i klasični ETICS sustav.

Svaki od tih sustava zasebno zahtijeva preciznu izvedbu. Problem postaje još zanimljiviji kada se susretnu.

- Svaka vrsta fasade sama po sebi ima svoju kompleksnost. Ali kada ih međusobno spojite i na jednom mjestu imate susret tri različite vrste fasade, onda dolazi prava zabava. Najprije morate imati jako dobro razrađene detalje prema kojima se može raditi, a onda istovremeno zadovoljiti estetiku i osigurati da na takvim pozicijama nema procurivanja vode u konstrukciju, kaže Kožić.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Potraga za savršenim staklom

Najveću površinu pročelja zauzima staklo, pa ni njegov odabir nije prepušten slučaju. Na gradilište je stiglo sedam različitih uzoraka kako bi se u stvarnim uvjetima moglo procijeniti koliko reflektiraju okolinu i kakav dojam ostavljaju.

- Imali smo sedam uzoraka stakala s različitim refleksijama. Na kraju je odabrano staklo s 31 posto refleksije. Kada stanete ispred njega, ono nije poput ogledala, nego i dalje možete vidjeti unutrašnjost prostora. Pokazalo se kao optimalan izbor za ovu zgradu, govori naš sugovornik.

Dodaje kako staklo ima blagu srebrnu notu, zbog čega će cijeli objekt ovisno o vremenu, svjetlu i kutu gledanja mijenjati karakter.

To se uklapa i u prvotnu Petricovu ideju. Arhitekt nam je ranije objasnio kako je želio reflektirajuću lamelu koja će preuzimati sliku okolnog grada, dok bi dva velika otvora trebala vizualno potpuno odudarati od hladnije vanjske opne.

Avenue V | Foto: baustela.hr

'Rupe' su najkompliciraniji dio

Upravo su ta dva velika otvora, koja se već danas jasno vide s Vukovarske, među glavnim arhitektonskim motivima zgrade. Petric ih smatra možda i važnijima od same staklene ovojnice, a s građevinske strane Kožić ih opisuje vrlo jednostavno - najkompliciraniji su dio objekta.

- Te rupe jako su nam zakomplicirale samu izvedbu. Na njima imamo ovješenu fasadu od betonskih panela, a ponovno ćemo trebati dizati skelu kako bismo na 17 metara visine izveli podgled stropa, kaže.

No njihova svrha nije samo vizualna. Na drugom katu bit će uređena dva zajednička prostora, svojevrsna izdignuta trga za stanare i korisnike zgrade. Ondje su predviđene klupe i zelenilo, odnosno mjesta na kojima bi se ljudi trebali susretati izvan klasičnih hodnika i ulaznih prostora. Tu je ideju Petric ranije opisao kao pokušaj da se u zgradi stvori dodatni prostor socijalizacije, što je posebno zanimljivo na lokaciji neposredno uz jednu od najprometnijih zagrebačkih ulica.

- To će biti mjesta na kojima će se moći socijalizirati ljudi koji ovdje žive i rade. Postavit će se klupe, posaditi drveće i stvoriti ugodan ambijent. To nije nešto što često vidimo na klasičnim stambenim objektima, kaže Kožić.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Panel od 550 kilograma mora 'sjesti'

A upravo se unutar tih otvora nalazi možda najzahtjevniji od sedam fasadnih sustava. Riječ je o ovješenoj ventiliranoj fasadi sastavljenoj od velikih betonskih panela. Svaki od njih težak je oko 550 kilograma.

- Najkompliciraniji fasadni sustav za izvođenje svakako nam je ova ovješena betonska fasada. Zbog težine panela njima je izrazito teško manevrirati, govori Kožić.

Zato su na gradilištu angažirane dvije male samohodne dizalice, takozvani pauci, koje istodobno rade u otvorima između tornjeva A i B te B i C.

- Za samu montažu potrebna su tri radnika. Jedan je operator stroja, a još dvojica rade s platformi i pomažu da se panel tijekom montaže približi zgradi te nasjedne na čeličnu potkonstrukciju, objašnjava.

Paneli se proizvode izvan Hrvatske i na gradilište dolaze kao gotovi elementi. No prije nego što se uopće mogu podići na svoju poziciju, trebalo je projektirati veliku nosivu čeličnu potkonstrukciju.

- Ta čelična konstrukcija stvarno je velika. Imamo velike horizontalne i vertikalne profile te sidra kojima se sve pričvršćuje za armiranobetonsku konstrukciju. Za nju je, naravno, trebalo napraviti zaseban statički proračun, kaže.

A kod završnog postavljanja prostora za pogrešku gotovo nema.

- Potrebna je velika preciznost jer praktički nema tolerancije. Kada postavite betonske panele, oni moraju biti u apsolutnoj vertikali. Vertikalna fuga mora biti potpuno ravna, a isto vrijedi i za horizontalnu. Tu jednostavno nema prostora da vam jedan element pobjegne, objašnjava Kožić.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Još nekoliko mjeseci

Dok hodamo gradilištem, već se prilično jasno može vidjeti kako bi Avenue V trebao izgledati kada nestanu posljednje skele, zaštitne ograde i dizalice. Stanovi su u završnoj fazi, glavni armiranobetonski zahvati ostali su iza graditelja, staklena ovojnica gotovo je zatvorila objekt, a najveći dio posla sada se seli na završne detalje, fasade, okoliš i funkcionalna ispitivanja.

Kada se to dogodi, na križanju Vukovarske i Strojarske nestat će gradilište koje ondje gledamo posljednje dvije godine. Ostat će više od 100 metara duga reflektirajuća lamela s dva velika zelena reza u svojoj sredini - i još jedan potpuno novi komad zagrebačke Vukovarske.