Ovo su čudesna marijanska svetišta: Crkva visi nad provalijom, druga je skrivena pod zemljom

Još jedan blagdan Velike Gospe pred vratima je, a diljem Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine tisuće vjernika ponovno će krenuti prema poznatim marijanskim svetištima. Od Marije Bistrice i Sinja do Međugorja, 15. kolovoza tradicionalno je jedan od najvažnijih dana u godini za hodočasnike. U Sinju je i ove godine pripremljen cjelodnevni program, dok se u Mariji Bistrici Velika Gospa obilježava misama i procesijama.

No velika marijanska svetišta nisu zanimljiva samo zbog svoje vjerske važnosti. Neka od njih prava su arhitektonska i građevinska čuda, od crkve doslovno uklesane u stijenu, preko goleme podzemne bazilike od armiranog betona do kružne građevine projektirane tako da deseci tisuća ljudi mogu istodobno vidjeti oltar. Izdvojili smo četiri takva mjesta iz Francuske, Meksika, Brazila i Italije.

Lourdes, Francuska

Francuski Lourdes jedno je od najpoznatijih marijanskih svetišta na svijetu, ali njegov kompleks impresivan je i s čisto arhitektonske strane. Svetište se prostire na 53 hektara i obuhvaća 22 bogoslužna prostora. Njegove bazilike pritom izgledaju kao da pripadaju potpuno različitim epohama.

Iznad špilje Massabielle nalazi se neogotička Bazilika Bezgrešnog začeća, dok se ispod nje smjestila Bazilika Gospe od Ružarija, prepoznatljiva po velikim mozaicima. Najneobičnija je ipak Bazilika sv. Pija X., golema podzemna građevina posvećena 1958. godine. Ima oko 12.000 četvornih metara, duga je 201 i široka 81 metar, a može primiti čak 25.000 ljudi. Veliki rasponi ostvareni su armiranobetonskom konstrukcijom, što unutrašnjosti daje izgled velike podzemne dvorane više nego tradicionalne crkve. Zbog podzemnog položaja građevina ima i poseban sustav zaštite od podzemnih voda.

Lourdes, Francuska | Foto: Wikimedia commons

Gospa Gaudalupska, Meksiko

Potpuno drukčiji pristup primijenjen je u Mexico Cityju. Uz staru Baziliku Gospe Guadalupske, čiji korijeni sežu u početak 18. stoljeća, sedamdesetih godina izgrađeno je potpuno novo svetište. Novu baziliku projektirao je tim arhitekata predvođen Pedrom Ramírezom Vázquezom, jednim od najpoznatijih meksičkih arhitekata 20. stoljeća.

Završena je 1976., a njezin najvažniji element je kružni tlocrt. Takvo rješenje nije odabrano samo zbog izgleda, cilj je bio omogućiti velikom broju vjernika dobar pogled prema oltaru i slici Gospe Guadalupske.

Umjesto klasične bazilikalne forme s dugom glavnom lađom, građevina se otvara oko središnjeg prostora, dok je veliki krov izveden konstrukcijom koja podsjeća na šator. Stara bazilika i danas stoji u neposrednoj blizini, pa se na istom mjestu mogu usporediti dva potpuno različita razdoblja crkvene arhitekture.

Bazilika Gospe od Guadalupe, Meksiko | Foto: Wikimedia commons

Gospa od Aparecide, Brazil

U brazilskom gradu Aparecidi dimenzije odlaze još korak dalje. Nacionalno svetište Gospe od Aparecide smatra se jednom od najvećih katoličkih crkava na svijetu, a projektirano je u obliku grčkog križa.

Građevina je široka oko 183, a duga 188 metara. Središnja kupola uzdiže se približno 70 metara, dok monumentalni toranj doseže oko 109 metara. Unutarnja površina iznosi oko 25.000 četvornih metara, a bazilika može prihvatiti desetke tisuća vjernika. Gradnja je započela 1955. prema projektu arhitekta Benedita Calixta Neta.

Zanimljivo je i da svetište funkcionira gotovo poput zasebnog gradskog kompleksa. Uz crkvu su izgrađeni golemi otvoreni prostori, parkirališta, ugostiteljski sadržaji i druga infrastruktura potrebna za prihvat velikog broja hodočasnika.

Svetište u Brazilu | Foto: Wikimedia commons

Madonna della Corona, Italija

Najmanje od ova četiri svetišta možda ostavlja i najneobičniji dojam. Madonna della Corona nalazi se u sjevernoj Italiji, na planini Baldo, čak 774 metra iznad razine mora.

Crkva je doslovno prislonjena uz gotovo okomitu stijenu iznad doline rijeke Adige. Dio građevine koristi samu stijenu kao prirodnu granicu prostora, zbog čega se gledano iz doline čini kao da svetište visi iznad ponora.

Na tom je mjestu još u srednjem vijeku postojala pustinjačka zajednica, a prva crkva otvorena je 1530. godine. Posebno zanimljiv građevinski zahvat izveden je tijekom rekonstrukcije sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je svetište dodatno prošireno, i to iskapanjem novih prostora izravno u stijeni. Površina kompleksa povećana je na približno 600 četvornih metara.

Madonna Della Corona, Italija | Foto: Pexels