Orijentalni rajski vrt pod kupolom: Arhitektonsko čudo od 19 tisuća kvadrata izgrađeno bez stupova

Na obali zaljeva Jiaozhou u kineskom Qingdaou nastaje Oriental Eden, veliki ekološki kompleks izgrađen na nasutom zemljištu koje se nekada koristilo za proizvodnju soli i uzgoj kozica. U središtu cijelog projekta nalazi se voda, a posebno se ističe golemi tropski biom Storm Forest površine čak 19.400 četvornih metara.

Oriental Eden u Qingdaou zamišljen je i realiziran kao mjesto na kojem se arhitektura, krajobraz i ekologija međusobno isprepliću. Inspiriran poznatim Eden Projectom u Cornwallu i njegovom ekološkom misijom, projekt transformira nekada degradirano područje uz zaljev Jiaozhou te ponovno uspostavlja njegovu vezu s okolnim riječnim sustavima.

Stoga i ne čudi što je nedavno dobio veliko priznanje struke. Postao je jedan od finalista u kategoriji 'završene građevine kulturne nemjene' u sklopu Svjetskog festivala arhitekture (World Architecture Festival – WAF), godišnjeg globalnog arhitektonskog i dizajnerskog događaja. Projekt potpisuju arhitekti iz Grimshaw studija na čelu s Jolyonom Brewisom.

U središtu svega voda

No, glavna tema ovdje nije samo impresivna arhitektura. U središtu cijele priče nalazi se voda, njezina dostupnost, kvaliteta, ali i sve izraženija nestašica. Kroz unutarnje i vanjske prostore posjetiteljima se približavaju problemi porasta razine mora, poplava, suša i onečišćenja.

Voda zato nije samo dio postava ili krajobraznog uređenja, već jedan od glavnih elemenata prema kojima je oblikovan čitav kompleks. Od hidrologije lokacije i sustava odvodnje pa sve do ovojnice glavne građevine, gotovo svaka projektantska odluka povezana je upravo s njom.

Golemi tropski biom

Središnji element kompleksa je Storm Forest, golemi zatvoreni tropski biom u kojem se spajaju živi krajolici, arhitektura, edukativni sadržaji i različita imerzivna iskustva.

Natkriva čak 19.400 četvornih metara unutarnjeg prostora, a posebnost građevine je velika jednorasponska rešetkasta konstrukcija. Takvo rješenje omogućilo je stvaranje kontinuiranog prostora bez unutarnjih stupova, što je posebno važno zbog dimenzija vegetacije i krajobraznih elemenata koji se nalaze unutar bioma.

Istodobno je konstrukcija projektirana tako da se racionalizira količina potrebnog materijala. Veliki raspon tako nije ostvaren samo zbog atraktivnog izgleda, već je konstrukcijsko rješenje izravno povezano s nastojanjem da se smanji utjecaj građevine na okoliš.

Oriental Eden | foto: QEP / Grimshaw /WAF

Lagana ovojnica od ETFE-a

Posebno je zanimljiva ovojnica tropskog bioma. Umjesto klasičnih teških sustava ostakljenja, građevina je prekrivena laganim pneumatskim jastucima izrađenima od ETFE-a, prozirnog elementa građevinske ovojnice, vrlo izdržljivog fluoropolimernog materijala. U suvremenoj arhitekturi često se koriste kao alternativa staklu, osobito za velike krovove, atrije, staklenike i bioklimatske građevine.

Oni omogućuju prolazak velike količine difuznog dnevnog svjetla u unutrašnjost, što je posebno važno za održavanje tropske vegetacije, a istodobno smanjuju masu same ovojnice.

Dio ETFE panela može se otvarati, čime je omogućeno prirodno prozračivanje ogromnog unutarnjeg prostora. Njihov raspored projektiran je tako da maksimalno iskoristi efekt dimnjaka, odnosno prirodno podizanje toplog zraka.

Na taj se način smanjuje potreba za mehaničkom ventilacijom, a time i potrošnja energije tijekom korištenja građevine. Sam biom pritom je projektiran kao fleksibilan prostor koji se u budućnosti može mijenjati i prilagođavati novim sadržajima.

Kišni vrtovi i recikliranje vode

Priča o vodi ne završava izlaskom iz tropskog bioma. Cjelokupno krajobrazno uređenje kompleksa oblikovano je kao dio sustava upravljanja oborinskim i otpadnim vodama.

Na nepropusnim površinama izvedeni su kišni vrtovi koji prihvaćaju oborinsku vodu i dio su održivog sustava urbane odvodnje. Takva rješenja primijenjena su i na području parkirališta, iznad kojeg se nalazi velika fotonaponska nadstrešnica za proizvodnju električne energije na samoj lokaciji.

Strategija opskrbe vodom razvijena je u suradnji s Eden Projectom, LDA-om i BuroHappoldom. Cilj je prikupiti i ponovno iskoristiti što veću količinu kišnice, a sustav nadopunjuje i reciklirana siva voda.

U projekt je uključena i pročišćena voda iz susjednog postrojenja za obradu otpadnih voda, koja prolazi kroz proces reverzne osmoze prije ponovne uporabe.

Razmatra se čak i izvedba konstruiranih močvarnih sustava kojima bi se sanitarne otpadne vode mogle dodatno pročišćavati na samoj lokaciji. Time bi se dio ciklusa korištenja vode praktički zatvorio unutar samog kompleksa.

Oriental Eden | foto: QEP / Grimshaw /WAF

Manje cementa, bez PVC-a

Održivost projekta ne zaustavlja se na upravljanju vodom. Širi koncept predviđa smanjenje uporabe materijala na bazi cementa, izbjegavanje PVC-a i jednokratne plastike te primjenu materijala s nižim ugljičnim otiskom.

Ipak, pojedina održiva rješenja ovdje nisu zamišljena kao zasebni dodaci građevini. Voda, energija, konstrukcija, materijali i krajobraz dio su jedinstvenog sustava koji polazi od jednostavnog načela – područje na kojem se gradi nakon zahvata trebalo bi biti u boljem ekološkom stanju nego prije njega.

Upravo je zbog toga posebno zanimljiva povijest lokacije. Prostor nekada korišten za proizvodnju soli i uzgoj kozica, obilježen prethodnim zahvatima u okoliš, transformira se u veliki javni i edukativni kompleks posvećen odnosu čovjeka i prirode.

Oriental Eden tako ne pokušava samo upozoriti na probleme povezane s vodom i klimatskim promjenama. Kroz tropski krajolik, arhitekturu i iskustvo prostora posjetiteljima ih nastoji približiti na optimističan i neposredan način, pokazujući istodobno kako održiva gradnja može postati sastavni dio same arhitekture.