Novosti Hitlerov mit o gradnji autocesta pao u vodu: Do kraja rata izgrađeno samo 17 kilometara

Hitlerov mit o gradnji autocesta pao u vodu: Do kraja rata izgrađeno samo 17 kilometara

Luka Bumbak
Luka Bumbak

21. studeni 2026.

Google Dodajte Bauštela.hr kao željeni izvor na Googleu
Hitlerov mit o gradnji autocesta pao u vodu: Do kraja rata izgrađeno samo 17 kilometara

Mit o Hitleru pao u vodu | Foto: Ilustracija, Canva, Bundesarchiv, Wikimedia, Bild / CC BY-SA 3.0 DE

Novo istraživanje otkriva mračnu pozadinu nacističke gradnje autocesta, obilježenu prisilnim radom, propagandom i neispunjenim obećanjima.

Adolf Hitler često se prikazuje kao čovjek koji je izgradnjom autocesta modernizirao Njemačku i Austriju te otvorio tisuće radnih mjesta. Međutim, stvarnost je bila znatno drukčija. Iza velikih infrastrukturnih planova nacističkog režima skrivali su se propaganda, nedostatak radne snage, prisilni rad i koncentracijski logori. Unatoč golemim ulaganjima, do završetka radova početkom 1942. godine na području današnje Austrije izgrađeno je tek 17 kilometara autocesta.

Pokazalo je to novo povijesno istraživanje provedeno na inicijativu austrijske državne tvrtke za upravljanje autocestama ASFINAG. Kako su objavili iz ASFINAG-a, rezultati su predstavljeni 5. listopada u Beču, povodom izlaska knjige 'Autobahnbau in Österreich unter NS-Herrschaft', koja detaljno obrađuje gradnju autocesta tijekom nacističke vladavine. Istraživanje je vodio povjesničar Bertrand Perz sa Sveučilišta u Beču, zajedno s povjesničarkama Alexandrom Wachter i Gabriele Hackl-Schwind.

Hitlerov veliki projekt započeo je propagandnom predstavom

Suprotno uvriježenom mišljenju, nacisti nisu izumili autoceste. Prometnice namijenjene isključivo automobilima, bez križanja s drugim cestama, postojale su i ranije u Italiji, SAD-u i Njemačkoj. Čak je i Austrija prije nacističkog pripojenja 1938. godine imala vlastite planove za izgradnju brzih cesta.

Ipak, upravo je Hitler 7. travnja 1938. godine na Walserbergu pokraj Salzburga sudjelovao u svečanoj ceremoniji početka radova. Događaj je bio pomno osmišljena propagandna predstava kojom se željela pokazati gospodarska snaga nacističkog režima.

Planirana je velika mreža autocesta, a prioritet su imale dionice Salzburg - Beč i Salzburg - Klagenfurt. Zanimljivo je da se pri projektiranju nije vodilo računa samo o prometnoj funkcionalnosti. Trase su namjerno prolazile kroz slikovite krajolike kako bi vožnja pružala pogled na austrijske planine i jezera, čak i kada takva rješenja nisu bila najekonomičnija.

mit o Hitleru, ilustracija | Foto: Canva

Potrošene milijarde, a radnika nije bilo dovoljno

Do obustave gradnje početkom 1942. godine u austrijski dio nacističke mreže autocesta uloženo je oko 370 milijuna tadašnjih rajhsmaraka. Prema okvirnoj procjeni navedenoj u istraživanju, to bi odgovaralo današnjoj vrijednosti od približno dvije milijarde eura, iako su takve povijesne usporedbe financijskih iznosa vrlo složene.

Radove su uglavnom izvodile velike njemačke građevinske tvrtke, često u suradnji s austrijskim poduzećima. Austrijskoj građevinskoj industriji nedostajalo je kapitala, strojeva i stručnog kadra za tako velike projekte.

No najveći problem bio je nedostatak radnika. Suprotno nacističkoj propagandi, koja je gradnju autocesta predstavljala kao sredstvo borbe protiv masovne nezaposlenosti, gradilišta su se suočavala s ozbiljnim manjkom radne snage. Čak ni ključna dionica između Salzburga i Beča, čije je otvaranje bilo planirano do sredine 1941. godine, nije bila ni približno završena.

mit o Hitleru, ilustracija | Foto: Canva

Više od 130 radnih logora uz autoceste

Nakon početka Drugog svjetskog rata nacistički režim sve se više oslanjao na prisilni rad stranih radnika, ratnih zarobljenika i zatvorenika koncentracijskih logora. Krajem 1940. godine na gradnji autocesta radilo je do 6.000 ratnih zarobljenika. Uz planirane trase uspostavljeno je više od 130 radnih logora, uglavnom sastavljenih od baraka. Uvjeti su bili iznimno teški, osobito u prenapučenim logorima za ratne zarobljenike, ograđenima bodljikavom žicom.

U Vöcklabrucku je 1941. godine otvoren i vanjski logor koncentracijskog logora Mauthausen. Ondje je na gradnji priključne ceste radilo 350 španjolskih republikanaca, političkih zatvorenika deportiranih iz Mauthausena.

Na gradilištima su prisilno radili i Romi, Sinti te Židovi. Potonji su, zbog nacističke rasne ideologije, uglavnom bili raspoređivani na radove u kamenolomima i na pristupnim prometnicama, a ne na glavnim autocestama koje je propaganda nazivala Hitlerovim cestama.

Do kraja rata završeno samo 17 kilometara

Početkom 1942. godine gradnja autocesta potpuno je obustavljena zbog rata. Rezultat višegodišnjih radova i golemih ulaganja bio je poražavajući - završeno je samo 17 kilometara autocesta na području Salzburga. Pojedini nedovršeni objekti kasnije su prenamijenjeni za vojne potrebe. Primjerice, tunel Wolfsberg u Koruškoj korišten je za podzemnu proizvodnju zrakoplova.

Ipak, nacistički infrastrukturni planovi nisu potpuno napušteni. Nakon što je Austrija 1954. godine ponovno pokrenula gradnju autocesta, iskorišteni su brojni ranije izvedeni zemljani radovi te djelomično izgrađeni mostovi i tuneli.

Kako ističu iz ASFINAG-a, značajni dijelovi današnje austrijske mreže autocesta temelje se na trasama i projektima nastalima tijekom nacističke vladavine. Novo istraživanje tako pokazuje da je, unatoč dugoročnom utjecaju tadašnjih planova, priča o Hitleru kao uspješnom graditelju autocesta prije svega bila rezultat nacističke propagande.