Nakon godina pregovora i priprema, danas će biti predstavljeno pobjedničko idejno rješenje. Donosimo detaljnu kronologiju projekta.
Danas je veliki dan za navijače Dinama, ali i građane Zagreba te cijelu hrvatsku nogometnu javnost. Napokon ćemo saznati kako će izgledati novi stadion Maksimir, odnosno koje je idejno rješenje pobijedilo na velikom međunarodnom natječaju. Pobjednički projekt bit će predstavljen na konferenciji za medije koja počinje u 13 sati, a koju ćete LIVE moći pratiti na baustela.hr kanalima.
No, kao uvertira u to veliko 'scensko djelo' vrijedi podsjetiti kako je uopće tekao projekt novog Maksimira. Jer iza današnjeg predstavljanja stoje godine pregovora, rješavanja zemljišta, promjena modela financiranja, natječaja i projektiranja, što smo detaljno pratili i na našem portalu. A cijela priča zapravo počinje puno prije 2023. godine.
Sve je godinama kočilo zemljište
Parcela na kojoj se nalazi sam stadion još je od 1996. godine u vlasništvu Grada Zagreba. Problem je, međutim, bio u okolnim zemljištima i dijelovima kompleksa na koje je Katolička crkva polagala pravo kroz postupak povrata oduzete imovine.
Imovinsko-pravni spor formalno je pokrenut još 1997. godine i upravo je on desetljećima bio jedna od najvećih prepreka ozbiljnom planiranju potpuno novog stadiona. Dok odnosi nisu bili riješeni, nije bilo moguće potpuno 'očistiti' prostor i krenuti prema rušenju starog Maksimira te izgradnji novog objekta.
Stvari se ozbiljnije počinju pomicati početkom 2023. godine. Premijer Andrej Plenković i tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić sastali su se 20. siječnja upravo zbog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na Maksimiru. Operativni dio pregovora potom su preuzeli ministar Branko Bačić i pomoćni biskup Mijo Gorski.
Već se tada otvoreno govorilo o rušenju postojećeg stadiona i gradnji potpuno novog objekta kapaciteta oko 32.000 gledatelja. Nekoliko mjeseci kasnije stigao je još jedan važan korak. Vlada RH 6. srpnja 2023. proglasila je Gradski stadion Maksimir, zajedno sa splitskim Poljudom, sportskom građevinom od nacionalnog interesa. Država je time i formalno dobila znatno važniju ulogu u projektu koji je do tada uglavnom bio zagrebačka tema.
stadion Maksimir | Foto: Grad Zagreb, MPIG
Nakon 27 godina postignut ključni dogovor
Veliki pomak dogodio se krajem 2023. godine. Vlada je 7. prosinca objavila da je pronađen model kojim bi se konačno završio dugogodišnji spor. Dogovoreno je da Zagrebačka nadbiskupija odustane od zahtjeva za povratom zemljišta na prostoru Maksimira, a zauzvrat joj se osigura deset drugih lokacija na području Zagreba za gradnju crkava i drugih vjerskih sadržaja.
Bio je to praktički posljednji veliki korak prije formalnog rješenja. Ono je stiglo 21. veljače 2024. godine. Grad Zagreb, Vlada RH i Zagrebačka nadbiskupija potpisali su sporazume kojima je nakon čak 27 godina riješen imovinsko-pravni spor. Nadbiskupija se odrekla naturalne restitucije zemljišta na Maksimiru, dok su se država i Grad obvezali osigurati deset zamjenskih lokacija.
Procijenjena vrijednost maksimirskog zemljišta o kojem se godinama sporilo iznosila je oko 20 milijuna eura. Time je uklonjena jedna od najvećih prepreka novom stadionu. Zanimljivo je da se tada još nije računalo na model projekta kakav poznajemo danas. Plan je bio da stadion dominantno bude privatna investicija. Grad je najavljivao završetak studije izvodljivosti, urbanističko-arhitektonski natječaj i potom izbor privatnog investitora koji bi stadion financirao uz pomoć komercijalnih sadržaja.
U isto vrijeme konkretizirala su se i zemljišta koja bi trebala pripasti Crkvi. Tijekom ljeta 2024. godine istražili smo deset lokacija predviđenih sporazumom, sedam unutar zagrebačkog GUP-a i tri na području GUP-a Sesveta. U igri je bilo oko 50.000 četvornih metara zemljišta.
Točno godinu nakon potpisivanja sporazuma o zemljištu dogodio se i najveći zaokret u cijeloj priči. Dana 21. veljače 2025. objavljeno je da novi stadion ipak neće prvenstveno graditi privatni investitor. Projekt će zajednički financirati Grad Zagreb i Vlada RH, i to u omjeru 50:50. Uz to, planirani kapacitet povećan je na približno 35.000 gledatelja, a budući stadion mora zadovoljiti najviše UEFA standarde.
Procijenjena vrijednost samog stadiona iznosi oko 175 milijuna eura bez PDV-a. Kada se dodaju uređenje okoliša, pomoćni nogometni tereni i garaža, tadašnja ukupna procjena projekta penjala se na oko 205 milijuna eura bez PDV-a.
No novi Maksimir od početka nije zamišljen kao isključivo nogometna arena. Širi projekt obuhvaća cijeli SRC Svetice. Uz novi stadion planiraju se atletski sadržaji, dvije nove sportske dvorane, zadržavanje bazenskog kompleksa, pomoćni tereni, otvoreni rekreacijski sadržaji, garaže, zelene površine te uređenje prometne povezanosti cijele zone. Natječajem je obuhvaćeno i prometno čvorište Borongaj. U toj fazi kao veliki cilj spominjala se prva utakmica na novom Maksimiru 2030. godine.
Projekt je nekoliko mjeseci poslije počeo prelaziti iz političke i financijske faze u pravu 'operativu'. Prvi sastanak Zajedničkog povjerenstva Vlade i Grada održan je 9. lipnja 2025. Na stolu su već tada bila dva ključna posla - projekt uklanjanja postojećeg Maksimira i raspisivanje međunarodnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za novi stadion i SRC Svetice. No prije nego što sve krene, mora biti završen jedan drugi zagrebački stadion.
SRC Svetice i stadion Maksimir | foto: Natječajni program
Dinamo prvo seli u Kranjčevićevu, ali radovi kasne
Kranjčevićeva je zapravo jedan od glavnih preduvjeta cijelog projekta Maksimira. Novi stadion na Trešnjevci gradi SSTRABAG, a nakon završetka trebao bi imati 11.163 sjedeća mjesta, četiri potpuno natkrivene tribine i zadovoljavati uvjete 4. kategorije UEFA-e. Upravo bi na njemu, zajedno s Lokomotivom, Dinamo trebao igrati domaće utakmice dok se postojeći Maksimir ruši i na njegovu mjestu gradi novi.
Radovi su počeli u proljeće 2025., a posao je prvotno ugovoren sa STRABAG za nešto manje od 38 milijuna eura. U međuvremenu je vrijednost ugovora blago povećana na oko 38,15 milijuna eura, ali još važnije, pomaknut je rok.
Prema izmjeni ugovora iz kolovoza ove godine, izvođenje radova produljeno je do 1. prosinca 2026., a završetak svih ugovorenih obveza do 1. veljače 2027. godine. Drugim riječima, 'Kranjča' kasni u odnosu na ranije planove, a time se automatski pomiče i trenutak kada Dinamo može napustiti Maksimir. Tek kada alternativni stadion bude spreman, može se krenuti u ono što Zagrepčani čekaju desetljećima, a to je uklanjanje starog Maksimira.
Tribine na uređenom stadionu Maksimir u 2011. godini, foto: Grad Zagreb
Projektira se rušenje, ali prije gradnje treba kopati i ispod stadiona
Tijekom jeseni 2025. počela je konkretna priprema tog posla. Društvo arhitekata Zagreba uvedeno je u posao pripreme međunarodnog natječaja, dok je u studenome odabrana zajednica ponuditelja Eurco i Respect-ing za izradu projekta uklanjanja postojećeg stadiona.
Njihova ponuda iznosila je svega 22.222,22 eura bez PDV-a, dok je procijenjena vrijednost posla bila 100.000 eura. Projektanti su dobili zadatak razraditi uklanjanje približno 50.000 četvornih metara postojeće konstrukcije.
No ni taj posao nije prošao bez zastoja. Na odluku o izboru stigla je žalba, a nakon što je odbačena, ugovor je konačno potpisan 5. ožujka 2026. godine. Za izradu projekta ostavljena su tri mjeseca. No prije nego što nikne novi stadion, velik posao treba napraviti i - ispod zemlje.
Ispod prostora postojećeg Maksimira prolazi magistralni parovod DN350 HEP-Toplinarstva. Cjevovod opskrbljuje toplinskom energijom postojeće objekte na području kompleksa, a na njega je spojen i vod prema bazenu Svetice. Problem je jednostavan, postojeća trasa nalazi se upravo na prostoru budućeg stadiona i zato se mora izmjestiti.
Grad Zagreb za taj je zahvat predvidio oko četiri milijuna eura bez PDV-a. Posao uključuje izradu dokumentacije, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, javnu nabavu i na kraju samo izvođenje radova. Samo projektiranje izmještanja dobila je slavonskobrodska tvrtka Elix Fontis za nešto više od 70.000 eura, uz ugovoreni rok od 18 mjeseci.
Veliki natječaj i trenutak koji se čekao
Samo petnaestak dana nakon ugovaranja projekta rušenja, 20. ožujka 2026., stigao je možda i najvažniji arhitektonski trenutak cijelog projekta. Raspisan je veliki međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj za novi stadion Maksimir i SRC Svetice.
Zona C, odnosno sam nogometni kompleks, raspisana je kao natječaj za realizaciju. Procijenjena vrijednost budućih projektantskih usluga iznosi oko 13,9 milijuna eura bez PDV-a, dok je za nagrade na samom natječaju predviđeno 976.000 eura bruto.
Natječajni obuhvat podijeljen je na četiri zone. Zona A obuhvaća atletiku i nove sportske dvorane, zona B postojeći bazenski kompleks koji se zadržava, zona C novi nogometni stadion, dok se zona D odnosi na infrastrukturu i prometno čvorište Borongaj.
Uz stadion se planiraju i dvije nove dvorane - jedna prvenstveno za rukomet te multifunkcionalna dvorana za futsal i košarku. Dakle, kada jednog dana sve bude gotovo, ovaj dio grada trebao bi izgledati potpuno drukčije nego danas.
Zanimljivo je spomenuti da je tijekom natječaja pristiglo čak 271 stručno pitanje, zbog čega je prvotni rok za predaju radova s 24. lipnja pomaknut na 17. srpnja 2026., dok su fizičke makete predavane do 28. srpnja.
Travnjak na uređenom stadionu Maksimir 2011. godine, foto: Grad Zagreb
Posljednji korak prije idejnog rješenja
Dok su arhitekti 'crtali' novi Maksimir, nastavilo se i provođenje sporazuma s Crkvom koji je zapravo omogućio da se cijela priča uopće pokrene. Vlada je 26. ožujka 2026. Zagrebačkoj nadbiskupiji i povezanim župama formalno darovala četiri državne lokacije ukupne površine 20.529 četvornih metara, procijenjene vrijednosti oko 2,47 milijuna eura.
Ministar Branko Bačić tada je rekao da država još treba riješiti jednu lokaciju koju je otkupljivala, dok je preostalih pet od ukupno deset lokacija bilo u vlasništvu Grada Zagreba. Tako je 'maksimirska priča' napokon dobila svoj puni 'okvir'.
I eto, od 2023. do danas prošle su godine, ali sve je polako sjelo na svoje mjesto. Napokon će oronuli zagrebački simbol dobiti svoj novi izgled.