Usred Amazone rade četiri toranjske dizalice, ali ništa ne grade: Znanstvenike dižu 45 metara iznad krošnji

U srcu amazonske prašume četiri Liebherrove toranjske dizalice rade posao za koji inače uopće nisu namijenjene. Ne podižu oplatu, čelik ili beton, nego znanstvenike i osjetljivu opremu iznad krošnji, na više od 45 metara visine, kako bi istraživači pratili kako najveća tropska šuma na svijetu reagira na rast koncentracije CO₂.

Sve se odvija u sklopu programa AmazonFACE, velikog brazilsko-britanskog istraživačkog projekta u blizini Manausa. Ondje se dio netaknute stare prašume izlaže razinama ugljikova dioksida kakve se očekuju u narednim desetljećima, a istraživači promatraju promjene u krošnjama, tlu, bioraznolikosti i sposobnosti šume da veže ugljik.

Četiri dizalice usred zaštićene prašume

Na lokaciji rade četiri modela Liebherr 85 EC-B 5, a glavni razlog njihove uporabe nije snaga nego vrlo mali otisak na tlu. U staroj amazonskoj šumi svako veće zadiranje u tlo može oštetiti korijenje, otvoriti krošnju ili promijeniti okoliš koji se pokušava proučavati.

Toranjska dizalica zato se pokazala praktičnijom od velikih skela, povišenih platformi ili drugih sustava pristupa. Jedan jarbol zauzima vrlo malo prostora, dok duga ruka omogućuje pristup velikom području bez stalnog premještanja opreme po šumi.

Dizalice istraživače podižu izravno iz razine tla iznad krošnji, gdje se mjere koncentracije CO₂, fiziologija biljaka, mikroklimatski uvjeti i pokazatelji bioraznolikosti. Program za takvo podizanje ljudi ima potrebna nacionalna odobrenja i sigurnosne certifikate.

Liebherrove dizalice u Amazoni | Foto: Liebherr

Do 50 metara dosega i pet tona nosivosti

Model 85 EC-B pripada Liebherrovoj kompaktnoj seriji flat-top toranjskih dizalica. Kod njih nema klasičnog visokog vrha iznad kraka, što olakšava rad više dizalica u preklapajućim zonama.

To je posebno važno u gustoj krošnji Amazone, gdje četiri stroja zajedno moraju pokriti cijelo eksperimentalno područje, a da pritom jedan drugome ne smetaju. Maksimalna duljina kraka iznosi 50 metara, dok dizalica može podići teret težak do pet tona.

Važna je i preciznost rada. Frekvencijski regulirani pogoni omogućuju mirno ubrzavanje i usporavanje tijekom dizanja i okretanja. Tako se smanjuju vibracije, što je posebno bitno kada se kroz krošnje prenose osjetljivi analizatori plinova, senzori i druga znanstvena oprema.

Liebherrove dizalice u Amazoni | Foto: Liebherr

Ne grade ništa, nego proučavaju budućnost klime

AmazonFACE je zamišljen kao eksperiment u stvarnom ekosustavu. Umjesto laboratorijskih uvjeta, znanstvenici prate kako prava, stara amazonska prašuma reagira na povećanu koncentraciju ugljikova dioksida.

Program vodi brazilski Nacionalni institut za istraživanje Amazone u suradnji sa Sveučilištem Campinas, a sudjeluje više od 150 stručnjaka. U znanstveni odbor uključeni su istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Austrije, Nizozemske i SAD-a.

Pitanje je veliko jer Amazonski bazen u vegetaciji i tlu skladišti procijenjenih 150 do 200 milijardi tona ugljika. Hoće li ta količina u budućnosti rasti, ostati približno ista ili se početi smanjivati, jedno je od ključnih otvorenih pitanja za klimatske modele.

Dizalice moraju izdržati vlagu i vrućinu

Rad usred Amazone donosi i sasvim drukčije uvjete od klasičnog gradilišta. Strojevi moraju pouzdano funkcionirati pri visokoj temperaturi i ekstremnoj vlazi, a istodobno ne smiju nepotrebno narušavati osjetljivo stanište.

Dvije od četiri dizalice proizvedene su u Liebherrovu pogonu u Brazilu, a dvije u Španjolskoj. Liebherr-Brasil projektu pruža obuku operatera, održavanje, rezervne dijelove i tehničku podršku, što je posebno važno jer se radi o udaljenoj lokaciji s ograničenom logistikom.