Kultne Kinclove zgrade bile su spas za demografiju, a onda ih zaposjeli ilegalci, u jednoj je bila javna kuća

U zgradama na Borovju koje izgledaju kao knjige danas stanuju policajci, a u njima su dugo živjeli ‘ilegalci’. Izgrađene su za znanstvene novake, odnosno za asistente na fakultetima.

Nekima dobro poznati objekti zelene, sivo-plave te tamne crveno-narančaste fasade ističu se neobičnim krovovima okrenutim prema unutra. Zgrade su podignute prema projektu arhitekta Branka Kincla početkom 2000-ih, kada se nije moglo pretpostaviti koliko burna će im biti prva dva desetljeća.

Dva volumena i službeno tri zgrade, obišli smo u pratnji bivšeg stanara, redovitog profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dragana Damjanovića, u okviru Open House Festivala.

Krov odletio u prvim godinama

Tri boje fasade su na dvije građevine u Ulici grada Chicaga na kućnim brojevima 19, 21 i 23. Iako su zadržale izvorne elemente, njihovo se stanje prilično srozalo u odnosu na završetak izgradnje.

Na fotografijama iz ranih 2000-tih objekti vibrantnih boja izgledaju drugačije i zanimljivo, no upravo su elementi po kojima se zgrade ističu dosad najviše propali. To primjećuje i naš vodič, Damjanović, koji objašnjava ideju iza neobičnih krovova koji odudaraju od uobičajene prakse gradnje klasičnih kosih ili ravnih krovova.

- Krovovi su, u odnosu na tradiciju, okrenuti prema ‘unutra’ i asociraju na knjigu pa simbolički upućuju na to ‘za koga su zgrade’ - za znanstvene novake. Kad je sve bilo gotovo, zgrade su izgledale prilično atraktivno, s jakim strehama i stupovima. Pregrade su prilagođene bojama kako bi se zgrade povezale, a krovišta s drvenim krovnim gredama - sve je to divno. No, arhitekti se, znamo, katkad mogu zaigrati. Vjerojatno i uz lošiju izvedbu naša zgrada je već nakon nekoliko godina ostala bez krova. Naknadno je to popravljeno i nadam se da se više ne može dogoditi, prisjeća se Damjanović nezgode.

Nove zgrade | Foto: Damir Fabijanić (OHZ)

Demografska mjera za asistente 

U zgradu je uselio kao mladi asistent te je dobio jedan od ukupno 122 stana, u kojem je temeljem ugovora ostao za vrijeme trajanja doktorata. Dobio je stan srednje veličine, jedan, kako kaže, od triju tipova stanova, u kojem je imao dnevnu i spavaću sobu te kuhinju i kupaonicu, na četrdesetak kvadrata.

Opisuje da su se u zgradama nalazili i manji stanovi - garsonijere predviđene za samce - te veći, dvoipolsobni stanovi za obitelji s djecom. Bila je to mjera kojom se mlade željelo potaknuti na zapošljavanje u znanosti, ali i poticajna demografska mjera.

- Mlade se htjelo privući u sustav znanosti i pomoći im u rješavanju stambenog pitanja. Već je tada postojala ozbiljna demografska kriza i shvatilo se da ljudi, kako bi imali djecu, prvo ipak moraju imati koliko-toliko riješeno stambeno pitanje. Ministarstvo znanosti naručilo je projekt 1997. godine, a projektiranje je povjereno akademiku Branku Kinclu, priča Damjanović.

Javili se vlaga i ljuštenje zidova

Naš vodič ističe da se Kincl nije držao urbanističkog koncepta za Borovje koji je osmislio arhitekt Marijan Turkulin, prema kojem su zgrade bile ‘zakrivljene’ oko središnjih parkova. Zamislio je tri zgrade pravokutnog tlocrta, od kojih je dvije povezao u jednu. Zajedno, dva volumena čine oblik slova ‘L’ i nemaju zaobljen oblik poput drugih, starijih zgrada.

Damjanović se prvih godina prisjeća kao ugodnih, ali navodi da je bilo i određenih praktičnih problema zbog neobičnih krovova okrenutih 'prema unutra'. Naime, voda se slijevala u unutrašnjost zgrade, prema svjetlarnicima koji se nalaze s obiju strana hodnika. Budući da sustav odvodnje nije funkcionirao kako treba, ubrzo se pojavila vlaga.

- Voda se slijevala i odlazila kroz predviđene odvode, ali, kao što se vidi na zidovima, uzrokovala je i ekstremnu vlagu. Tako su se ubrzo u prizemlju pojavili znakovi vlaženja, zbog čega su zidovi ispucali, kaže Damjanović o očitom problemu zbog kojeg su danas zidovi svjetlarnika u prizemlju, do kojeg dopire vrlo malo svjetlosti, više crni nego crveni, a fasada se ‘odvaja’.

Osim toga, prema svjetlarnicima su bile okrenute i spavaće sobe, u koje je dopiralo vrlo malo svjetla, dok se noću čuo svaki korak iz hodnika. Isto tako, u suterenu nisu otvoreni ni teretana ni dječji vrtić, a ni praonice rublja, iako su se na početku najavljivali.

Stanovi za znanstvene novake na Borovju | Foto: Bauštela.hr, Nina Šantek

Požar u javnoj kući ukazao na problem

Pojavili su se i drugi, ozbiljniji problemi, vezani uz vlasničke odnose i korištenje stanova. Promjena je postala očita kako su asistentima počeli isticati ugovori.

- U početku su gotovo svi stanovi bili naseljeni znanstvenim novacima. Svi smo se poznavali i vladala je normalna atmosfera, ali vrlo brzo, u vrijeme krize, počeli su prvi problemi. Ispod nas stanovao je jedan profesor koji se odselio, a ubrzo nakon toga u njegov se stan uselio ilegalni stanar koji ga je koristio za svašta. S godinama, kako su se i drugi stanovi praznili, u njih su se useljavali ilegalni stanari. Nismo bili svjesni razmjera problema sve dok u jednom stanu nije otvorena javna kuća, u kojoj je izbio požar. Stalno su dolazili novi ljudi, dok na kraju ilegalni stanari nisu prevladali. Prije nego što smo i mi iselili, među osamdesetak stanara bilo je još znanstvenih novaka, dok su ostali stanovi bili ili prazni ili ilegalno naseljeni, priča Damjanović.

'Jedna obitelj provalila je u stan i u njemu živjela godinama'

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i medija očito nije imalo drugu namjenu za stanove, ali, prema Damjanovićevim riječima, nije poduzimalo ni ništa kako bi riješilo ozbiljan problem. Tako je bilo godinama, sve dok uoči pandemije bolesti COVID-19 nije donesena odluka da se u ove zgrade usele policijski službenici.

Do 2019. godine ostala su samo četiri stana u kojima su živjeli znanstveni novaci, kaže naš vodič. Problem je dosegnuo nevjerojatne razmjere. Jedna obitelj provalila je u stan iz susjedstva i ondje živjela godinama.

- Ministarstvo znanosti potpuno je zanemarilo ovaj prostor, komentira bivši stanar.

Stanovi za znanstvene novake na Borovju | Foto: Bauštela.hr, Nina Šantek

U stanove na kraju ušli policajci

Prema zemljišnoknjižnim podacima, na jedinstvenoj katastarskoj čestici oznake 4379/19 pravo građenja 2006. godine dobilo je tadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije. No, nakon što su legalni stanari godinama upozoravali na ozbiljan problem u ovim stanovima, 2019. godine, kada su ondje živjela samo četiri legalna stanara, koji su još uvijek plaćali najamninu od oko 300 kuna, Vlada RH donijela je odluku prema kojoj je 101 prazan stan prepušten na korištenje Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP-u).

Odlukom je određeno da su stanovi namijenjeni policijskim službenicima zaposlenima na području Grada Zagreba. Krajem 2020. godine novim su korisnicima svečano uručeni ključevi. Ipak, sudeći prema stanju zgrada, i nakon useljenja novog ‘kruga’ legalnih stanara ostaje otvoreno pitanje održavanja. Osim toga, tijekom obilaska susreli smo umirovljenicu koja nam je rekla da je stanarka jedne od zgrada. Nismo je pitali boravi li ondje legalno, iako se i nakon 2020. godine pisalo da nisu svi ‘ilegalci’ iseljeni.

Ministarstvu unutarnjih poslova poslali smo upit o tome koliko stanova trenutačno koriste policijski službenici te ima li i dalje nelegalno useljenih stanara. Odgovor ćemo objaviti čim ga zaprimimo.

Nove zgrade | Foto: Damir Fabijanić (OHZ)